Galvanizacija
Primjena istosmjerne konstantne struje u terapijske svrhe — temeljna metoda elektroterapije.
Što je galvanizacija?
Primjena istosmjerne (DC) konstantne struje u terapijske svrhe. Struja gradske mreže (220 V) transformira se na napon 30–60 V, jakosti 0–80 mA.
Elektrode
- Građene od savitljivog materijala, debljine 0,5 mm
- Veličina: 5–400 cm²
- Omotane hidrofilnom tkaninom (1–2 cm debljine) — sprečava štetne tvari s elektroda i mora biti namočena vodom
Suha galvanizacija
Elektrode obložene hidrofilnom tkaninom natopljene vodom, apliciraju se direktno na kožu.
Vlažna galvanizacija
Tretirani dio tijela uronjen je u vodu. Bolji kontakt, veća podnošljivost, jači učinak.
Poprečna (transregionalna)
- Dvije elektrode postavljene jedna nasuprot drugoj
- Katoda → bolno mjesto | Anoda → suprotna strana
- Cjelovitije prostrujivanje, koriste se veće elektrode i jača struja
- Primjenjuje se kod dublje boli
Uzdužna (longitudinalna)
- Jedna elektroda proksimalno, druga distalno
- Sedativno (silazni tok): katoda distalno, anoda proksimalno → kod spazma
- Ekscitirajuće (uzlazni tok): katoda proksimalno, anoda distalno → kod mlohavih stanja
Točkasta
- Mala elektroda promjera 1–5 cm
- Kod lokalizirane boli: epikondili, mišići i zglobovi prstiju
Bergonijeva polumaska
Kod neuralgije n.trigeminusa. Elektrode u obliku polumaske — katoda na mjesto neuralgije, anoda na prsnu kost ili između lopatica.
Ščerbakov okovratnik
Elektroda na zatiljak i ramena (oblik ovratnika), druga na lumbosakralnu regiju. Za regulaciju tonusa simpatikusa.
Ščerbakove hlačice
Elektroda 300 cm² na križa + dvije s prednje strane natkoljenice. Za regulaciju vegetativnih ganglija male zdjelice.
Hidroelektrična kupka
- Distalni dijelovi ekstremiteta uronjeni u vodu
- Struja 20–30 mA, trajanje 20–30 min
- Jednoostanična / dvostanična / trostanična / četverostanična
Galvanska kupka
- Cijelo tijelo uronjeno do glave
- Struja 500–1500 mA, trajanje 30 min
- 2/3 struje ostaje u vodi, 1/3 ulazi u tijelo
- Gustoća struje: 0,1–0,5 mA/cm²
- Oprez kod: starijih, atrofirane kože, svježih ožiljaka, ICV, diabetesa (smanjena osjetljivost)
Na vazomotorne živce
- Aktivna hiperemija
- Analgezija
- Smanjuje se kožni otpor
- Koristi se kao uvod u elektrostimulaciju
Na motorne živce
- Povećava se podražljivost
- Povećanje mišićnog tonusa
- Pri uključivanju i isključivanju struje javlja se mišićna kontrakcija
- Pareza perifernih živaca
- Reumatske bolesti (ne u akutnoj fazi)
- Cirkulacijski poremećaji
- Bolesti krvnih žila
- Maligni tumori i madeži
- Febrilna stanja
- Krvarenje i sklonost krvarenju
- Akutne upale
- Metalno strano tijelo ili nakit
- Pacemaker
- Trudnoća
Jontoforeza
Unošenje lijekova u tijelo pomoću konstantne galvanske struje — lokalno i ciljano.
Kako funkcionira?
Lijekovi prolaze kroz izvodne kanale znojnih i lojnih žlijezda. Dio ostaje u koži, a dio se resorbira limfom i krvotokom do ciljnog mjesta. Kationi putuju prema katodi, anioni prema anodi — lijek se postavlja pod elektrodu istog naboja.
Količina resorpcije ovisi o:
- Vremenu trajanja terapije (5–30 min)
- Veličini elektroda
- Koncentraciji lijeka
- Jakosti struje (0,5–1 mA)
- Stanju kože
Opća jontoforeza
Jedna elektroda na torakalni dio kralježnice, druge dvije na stražnje strane potkoljenice.
Prednosti
- Lijek se primjenjuje točno na željeni dio tijela
- Visoka lokalna koncentracija lijeka
- Ne opterećuje probavni sustav
- Pozitivan učinak same galvanske struje
Nedostaci
- Nemoguće točno dozirati lijek
- Nemoguće dati velike doze
- Degenerativni reumatizam
- Upalni reumatizam
- Smrzotine
- Kožne bolesti
Iste kao i za galvanizaciju.
Dijadinamske struje (DDS)
Sinusoidne poluvalnom ili punovaalno ispravljene struje frekvencije 50–100 Hz. Glavno djelovanje: analgezija i aktivna hiperemija.
Što su DDS?
Niskofrekventne struje (50–100 Hz). Postoji 10 odvoda, a najčešće se koriste prva 4. Trajanje liječenja: 6–10 dana, jedna aplikacija 3–6 min (iznimno 12 min). Nakon 10 tretmana — nema više učinka, potrebna pauza.
Modulacija I — DF (Diphasé Fixe)
- Frekvencija: 100 Hz, impuls traje 1 ms bez pauze
- Djelovanje: analgetsko, kočenje simpatikusa
- Indikacije: bolna stanja glave i vrata, cirkulacijski poremećaji, Burgerova bolest, algodistrofije, gastralgija
- Elektrode u obliku glačala
Modulacija II — MF (Monophasé Fixe)
- Poluvalno ispravljene struje, frekvencija: 50 Hz
- Impuls traje 10 ms + pauza 10 ms
- Djelovanje: analgetsko, toniziranje vezivnog tkiva, ravnoteža simpatikus/parasimpatikus
- Indikacije: poremećaj trofike vezivnog tkiva (distorzije, luksacije, sportaši)
Modulacija III — CP (Courtes Périodes)
- Kombinacija mod. I (100 Hz) + mod. II (50 Hz) — svaka po 1 s
- Djelovanje: analgetsko, uklanjanje hematoma, smanjenje mišićnog tonusa, normalizacija limfne cirkulacije (sprečava edem)
Modulacija IV — LP (Longues Périodes)
- 50 Hz sa rastućim impulsima; 1. dio 10 s + 2. dio 6 s (bez rastućih)
- Djelovanje: intenzivna i dugotrajna analgezija (elektroanalgezija / elektroblokada)
- Indikacije: bolni sindromi kralježnice, izvanzglobni reumatizam, sva bolna stanja
BASIS
Mala količina galvanske struje (2–3 mA) kojom ispitujemo podnošljivost. Osjećaj: mravinjanje, trnci, žmarci = nastavljamo. Pečenje, bol = prekidamo.
DOSIS
Jakost DDS-a koja postiže terapijski učinak. Doziramo prema subjektivnom osjećaju: Mod. I → fini titraji; Mod. II → brze vibracije; Mod. III/IV → jače treperenje.
- Transregionalno — poprečno ili uzdužno; katoda na bolno mjesto
- Po bolnim točkama — manje elektrode (npr. PHS)
- Duž zahvaćenog živca — katoda distalno, anoda proksimalno (silazni tok = inhibicija); 12 min ukupno
- Paravertebralno/segmentalno — na korjenove spinalnih živaca
- Gangliotropno — na patološki podražene ganglije (npr. stellatum)
- Vazotropno — bolesti krvnih žila, posttromboflebitis
- Analgetsko — putem fenomena prikrivanja i kočenja simpatikusa
- Djelovanje na skeletnu muskulaturu:
- DDS povećava podražljivost skeletne muskulature smanjenjem praga podražaja
- Modulacije III i IV smanjuju povišen tonus mišića
- Uklanjanje edema i hematoma
- Hiperemija
- Uspostavljanje ravnoteže vegetativnog živčanog sustava (simpatikus i parasimpatikus)
- Modulacija I → fini titraji i vibracije
- Modulacija II → brze vibracije
- Modulacija III i IV → treperenje je jače i vibracije su trajnije
Vrste elektroda
- Pločaste elektrode
- Elektrode u obliku šalice
- Vakuum elektrode
- Akutna upala (izaziva hiperemiju, djeluje dubinski)
- Sve kontraindikacije galvanizacije
Gangliotropna primjena — precizno
DDS na ganglion stellatum (na vratu): jedna elektroda na lateralnu stranu na hvatište m. SCM za ključnu kost, a druga na lateralnu stranu 3 cm više.
Elektrostimulacija (ES)
Primjena električnih impulsa za izazivanje mišićne kontrakcije — elektrogimnastika neuromuskularnog aparata.
Što je elektrostimulacija?
Postupak primjene električnih impulsa radi postizanja mišićne kontrakcije. Naziva se i elektrogimnastika. Provodi se u svrhu poboljšavanja i održavanja neuromuskularnog aparata, kao i kineziterapija.
- Mlohave klijenuti — pareza/plegija kod oštećenja donjeg motoneurona
- Zaostale klijenuti — pacijent koji dugo leži izgubi osjećaj za pokret
- Inaktivitetna mišićna atrofija — nastaje zbog neaktivnosti mišića
- Psihogena klijenut — bolesnik u prisilnom položaju; ES pokazuje da se radi o zdravom ekstremitetu
Pravokutni impulsi
- Rijetko se koriste — jako senzibilne smetnje već pri maloj jakosti (8–10 mA)
- Na 20 mA bol je nepodnošljiva; kontrakcije zdravih mišića su munjevite, ozlijeđenih spore i trome
Trokutasti (eksponencijalni) impulsi
- Koriste se kod mlohave klijenuti
- Pauza traje dvostruko dulje od impulsa (odmor mišića)
Rastući impulsi (modelirani po jakosti)
- Serija impulsa s postupnim povećanjem intenziteta
- Kreće ispod motoričkog praga → dostiže prag gotovo svih miofibrila → postupno smanjenje
Kombinacija serijskih i pojedinačnih impulsa
- Izmjenjuju se tetanične i pojedinačne kontrakcije → skraćeno vrijeme pauze
- Koristi se za napredni trening sportaša
- ES mora biti selektivna — stimulira se oštećeni živac/mišić, ne okolni zdravi
- Kontrakcija mora biti dovoljno jaka (za hipertrofiju: min. 70% max. mišićne snage)
- Pauza mora trajati duplo duže od impulsa
- Izbjegavati senzibilne podražaje ili ih svesti na minimum
- Možemo smanjiti prag podražaja prethodnom uzlaznom galvanizacijom ili soluxom
Bipolarna tehnika
- Dvije elektrode jednake veličine
- Aktivna elektroda na mišićnu motornu točku (mjesto ulaska živca u mišić, gdje mišić prelazi iz trbušastog u tetivni dio)
- Za velike mišiće — selektivna stimulacija
Monopolarna tehnika
- Aktivna elektroda na motornu točku, indiferentna na udaljeno mjesto
- Najčešće za mišiće lica, šake ili stopala (anatomski razlozi)
Živčana vs. mišićna motorna točka
- Mišićna motorna točka — mjesto ulaska motornog živca u mišić (bipolarna tehnika → selektivna stimulacija jednog mišića)
- Živčana motorna točka — mjesto gdje je živac najbliže površini kože; stimulacijom se dobiva kontrakcija svih mišića koje taj živac inervira
Stimulacija glatkih mišića
Glatki mišići nisu pod voljnom kontrolom. Kontrakcija je spora i troma. Indikacije: spastična/atonična opstipacija, postoperativna atonija mokraćnog mjehura, respiratorna muskulatura. Kod stimulacije dišnih mišića (dijafragma, interkostalni) postupak se provodi u kombinaciji s vježbama disanja.
Funkcionalna elektrostimulacija (FES)
- Kod hemiplegičara — aparat FEPA 10
- Elektrode: gornje hvatište peroneusa (glavica fibule) i donje hvatište (iznad maleola)
- Prekidač na peti: stajanje = isključeno, podizanje pete = kontrakcija peroneusa
- Šaka: moguć samo pinceta hvat (nokti se dodiruju)
Stimulacija kod lezije gornjeg motoneurona
- Kod oštećenja donjeg motoneurona (periferni živci) → mlohava klijenut
- Kod oštećenja gornjeg motoneurona (CNS: ICV, cerebralna paraliza, hemiplegija) → spazam, povećani tonus, nefunkcionalni i nekoordinirani pokreti
- U oba slučaja ES se može koristiti, ali s različitim pristupom i ciljevima
ES kod skolioza
Elektrode idu paravertebralno jedna iznad druge. Stimuliraju se konveksni mišići da isprave skoliozu.
Stimulacija mokraćnog mjehura (po Jušić/Hušmit)
- 4 elektrode, 2 odvoda
- Trajanje: 40 min (po 20 min s prednje i stražnje strane mjehura)
- Svakih 10 min mijenjaju se odvodi i smjer struje
Interferentne struje (IFS)
Srednjefrekventne struje nastale križanjem dviju sinusoidnih struja u tkivu — dubinsko djelovanje s boljom podnošljivošću od DDS-a.
Što su interferentne struje?
Usavršio ih Nemec 1960. g. Nastaju križanjem dviju sinusoidnih izmjeničnih struja pod pravim kutom koje se preklapaju po intenzitetu, frekvenciji i fazi. Interferencija se zbiva u tkivu → tzv. endogene struje. Ulazna frekvencija jednog kruga je ~4000 Hz, drugog 3900 ili 4100 Hz → nastaje struja od 100 Hz (regulacija do ispod 10 Hz).
- Odgovara djelovanju DDS-a, ali s jačim dubinskim djelovanjem i boljom podnošljivošću
- Potiču stvaranje kalusa
- Metalna strana tijela NISU kontraindikacija — IFS nema toplinski učinak i stalno mijenja smjer, pa nema elektrolize
- 1–10 Hz — inaktivna atrofija, mišićna gimnastika (stimulacija)
- 25–50 Hz — pojačano vježbanje oslabljene muskulature
- 50–100 Hz — izrazito dugotrajan analgetski učinak
- 100 Hz — jača analgezija kod bolnih stanja, lumboišijalgija
- 80–100 Hz — smanjenje tonusa simpatikusa (brz analgetski učinak, kratkotrajan)
- 1–100 Hz (ritmička) — površinska i dubinska hiperemija, cirkulacija, resorpcija edema i hematoma
6–15 tretmana, iznimno 20. Nakon toga nema više učinka — pauza od 15 dana.
Statička (stabilna) interferencija
- Elektrode su fiksne, pritisak na kožu stalan
- Pločaste elektrode veličine 50–200 cm²
Kinetička (mobilna) interferencija
- Dvije elektrode su fiksne, a dvije spojene na rukavice fizioterapeuta
- Mijenjanjem mjesta rukavica mijenja se i mjesto djelovanja IFS
Dinamička interferencija
- Elektrode su fiksne, a automatski se mijenjaju frekvencije
Vrste elektroda
- Vakuum elektrode
- Pločaste elektrode (četveropolne, dvopolne — kad je malo mjesto, ili jednopolne)
- Akutni i subakutni tromboflebitis
- Parkinsonov sindrom
- Spastična klijenut
- Zarazne bolesti
- Opasnost od hemoragije
- Maligna bolest
- Pacemaker
- Trudnoća
- Odsutnost kožnog osjeta
TENS
Transkutana električna živčana stimulacija — elektroanalgezija temeljena na teoriji kontrolnih vrata i endogenim opijatima.
Što je TENS?
U upotrebi od 70-ih godina. Koristi struju frekvencije 75–125 Hz, trajanje impulsa 0,8 ms. Dobiva se konstantna, asimetrična ili bifazična struja. Metoda se zasniva na elektroanalgeziji.
Melzack i Wall, 1965.
U stražnje rogove leđne moždine ulaze 2 tipa senzibilnih vlakana:
- A-vlakna — nemaju veze s provođenjem boli; kad su stimulirana → vrata su zaključana (bol se ne osjeća)
- C-vlakna — prenose bol; kad su stimulirana → vrata se otvaraju, stimulusi putuju prema CNS-u → osjet boli
1. Teorija kontrolnih vrata
TENS stimulira A-vlakna koja "zaključavaju" vrata u stražnjim rogovima i blokiraju prijenos boli C-vlaknima.
2. Teorija endogenih opijata
Djelovanjem TENS-a potiče se stvaranje endorfina, koji utječu na nastanak analgezije.
- Osjećaj mora biti podnošljiv (trnci, mravci) — ne smije se dostići prag motornog podražaja (kontrakcija)
- Nakon 5–10 min smanjuje se kožni otpor → slabi senzibilni osjet → treba pojačati struju
- Elektrode se apliciraju na kožu gdje se proicira bol (dermatom)
- Jedna elektroda na bolni dermatom, druga na isti dermatom s druge strane tijela
- Trajanje: 10–15 min, analgezija traje 4 sata
- Akutne i kronične boli
- Dekompenzirane srčane mane
- Pacemaker
- Oprez: subokcipitalna regija — može doći do spazma mišića grkljana i ždrijela (gušenje)
Ultrapodražajne struje (UR)
Niskofrekventne struje frekvencije 140 Hz — analgetsko djelovanje putem fenomena prikrivanja.
Što su ultrapodražajne struje?
Niskofrekventne struje frekvencije 140 Hz. Koriste se pravokutni impulsi trajanja 2 ms s pauzom od 5 ms. Koriste se pločaste elektrode veličine 3×4, 6×8 ili 8×12 cm. Liječenje traje 12 dana po 15 min, nakon toga pauza jednako toliko.
Bolni podražaj s periferije putuje A-vlaknima prema stražnjim rogovima leđne moždine gdje se prekapča na živčani vez. Na tom mjestu UR struja smanjuje ili potiskuje bolni podražaj — pacijent ne doživljava bol.
Važno: UR struje NE liječe uzrok — imaju samo analgetsko djelovanje.
Doziranje i praktična napomena
- Dozira se prema subjektivnom osjećaju pacijenta
- Izbjegavati jake doze — može nastati kontrakcija (nije poželjna)
- Nakon 10 min smanjuje se osjet na koži → treba pojačati struju
- Pacijent se može privići na struju → bol se vraća → pauza je obavezna
- Analgetsko — putem fenomena prikrivanja
- Aktivna hiperemija
- Bolna stanja kod degenerativnih procesa
- Poremećaj cirkulacije (u kombinaciji s galvanizacijom)
- Posttraumatska stanja
Iste kao i za galvanizaciju.
Laser
Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation — terapijski laser dubine prodiranja 5–6 cm.
- L — Light
- A — Amplification by
- S — Stimulated
- E — Emission of
- R — Radiation
Aparat se sastoji od štapića, crvenog stakla ili rubina i sistema ogledala za sinkroniziranje zračenja. Dubina prodiranja: 5–6 cm. Frekvencija: 5–5120 Hz, najčešće 640 ili 1280 Hz.
- 1. i 2. skupina — laseri vrlo male snage, potpuno neškodljivi za kožu i oči
- 3. skupina — terapijski laseri; potencijalno rizični za oči (mogu oštetiti retinu), sigurni za kožu → obavezne zaštitne naočale
- 4. skupina — kirurški laseri s termalnim učinkom
- Monokromatičnost — sve zrake imaju istu valnu duljinu
- Kolimiranost — odsutnost divergencije (zrake su paralelne)
- Koherentnost — sve zrake imaju istu fazu (vremenski i prostorno)
- Stimulira sintezu kolagena → cijeljenje rana
- Analgetsko i antiinflamatorno djelovanje
- Toplinsko djelovanje
- Smanjenje edema i ožiljnog tkiva
- Izravni kontakt po bolnim točkama — snaga 1–30 mW; 15–30 s po točki, ukupno 5–10 min
- Skenirajuća tehnika — sonda udaljena 1 cm od kože
- Tehnika mrežnice — beskontaktna tehnika
- Akutne i kronične bolesti
- Upalne i degenerativne bolesti
- Ozljede mekih tkiva i ligamenata
- Akutni tromboflebitis
- Hemoragije
- Primjena na oko
- Trudnoća
- Tumori
- Oprez kod djece — mogući zastoj u rastu
Ultrazvuk — Sonoterapija
Mehaničke oscilacije iznad gornje granice čujnosti (>800 kHz) — dubinska dijatermija do 7–8 cm.
Tehničke karakteristike
- Frekvencija: 800 kHz – 1 MHz (iznad gornje granice čujnosti)
- Dubina prodiranja: 7–8 cm
- Intenzitet: 0,1–2 W/cm²
- Trajanje: 2 min kod akutnih, 8–10 min kod kroničnih stanja
- Radi na principu obrnutog piezoelektričnog efekta
- Glava aplicatora mora biti okomita na tijelo
Potrebni za eliminaciju zraka i prijenos energije:
- Voda — apsorbira malo ultrazvuka
- Glicerin — viskozan, lako se čisti, koža ga dobro podnosi
- Parafinsko ulje
- Gotovi gelovi
Kontaktni postupak
Procedura s glicerinom ili parafinskim uljem — masaža UZ glavom direktno po koži.
Imerzna metoda
- Postupak kroz vodu — gdje zbog anatomskih razloga ne možemo postići kontakt
- Glava UZ-a udaljena 20 cm od kože
Sonoforeza
Unošenje lijekova nanesenih na površinu kože pomoću UZ u dublje slojeve tkiva.
- Mehaničko — UZ djeluje kao mikromasaža; mehaničko zbijanje i rastezanje tkiva
- Biokemijsko — pretvaranje gel stanja u sol stanje, razbijanje velikih molekula (miogeoze i ožiljno tkivo)
- Toplinsko — najvažnije! Mehanička energija pretvara se u toplinsku, osobito na granici mekog tkiva i kosti (refleksija) → ultrazvučna dijatermija
Multipla skleroza
Neurološka bolest zbog demijelinizacije živaca. Poseban protokol:
- 1. dan: Lagana sedativna masaža glađenjem 2 min → UZ paracervikalno, intenzitet 0,2 W/cm², po 1 min sa svake strane
- 2. dan: Masaža glađenjem paravertebralno 2 min → UZ 0,2 W/cm², 2 min
- Djelovanje: sedativno i relaksirajuće
- Kronične degenerativne bolesti
- Izvanzglobni reumatizam (kontrakture, tendonitisi, Sudeck)
- Artroze — hvatišta tetiva, burze, meniskusi, zglobne hrskavice
- Akutne upale
- Svježe ozljede
- Osteoporoza
- Trudnoća
- LS u plodnim danima
- Pacemaker
- Metalna strana tijela (osteosinteza, endoproteza)
Kratkovalna dijatermija (KD)
Visokofrekventna dubinska toplinska terapija — konverzijska metoda koja zaobilazi termoregulaciju kože.
Dijatermija (grč. dia = kroz, thermos = toplina) je skupni naziv za metode kod kojih se električna ili elektromagnetska energija pretvara u toplinsku unutar tkiva, zaobilazeći termoregulacijski mehanizam kože. Razlikujemo:
- Kratkovalna dijatermija (KD) — visokofrekventne EM valovi, f = 27,14 MHz
- Mikrovalovna dijatermija — još više frekvencije, pliće zagrijavanje
- Ultrazvučna dijatermija — mehanička energija, zagrijava granicu mekih tkiva i kosti
- TECAR terapija (Transfer of Energy Capacitive and Resistive) — moderna varijanta dijatermije; koristi kapacitivni (CET) i rezistivni (RET) način prijenosa energije; manje frekvencije (300 kHz – 1 MHz); primjena u sportskoj medicini i rehabilitaciji za ubrzano zacjeljivanje tkiva
Tehničke karakteristike
- Frekvencija: 27,14 MHz, dužina vala: 11 m
- Snaga aparata: 100–400 W
- Dijatermija = dubinska toplinska terapija gdje se energija dovedena izvana pretvara u toplinsku u samom organizmu
- Zaobilazi termoregulacijski mehanizam kože → zagrijava dublja tkiva
- Oprez: u dubljim tkivima prisutnost termoreceptora je oskudna
- Stolica ili krevet moraju biti od drveta (ne metala)
- Elektrode moraju biti postavljene paralelno — homogenizacija
- Visokofrekventna struja prolazi kroz nevodiče, slabo vodljiva tkiva i zrak
- Kablovi ne smiju dodirivati pacijenta niti se smiju križati
- Pacijent se ne smije micati za vrijeme tretmana
- Ako KD dajemo na koljena — staviti jastučić između dijelova koji se dodiruju
U kondenzatorskom polju
- Krute elektrode (po Šlifakeru) — okrugle metalne ploče u pleksi kućištu; ne dolaze u kontakt s kožom
- Savitljive elektrode — metalna mreža vulkanizirana između dvije gumene ploče; dolaze u kontakt s tijelom
U magnetskom polju
Dio tijela nalazi se unutar zavoja svitka od metala, okolo je ovijen kolut.
- Krvne žile: aktivna hiperemija i vazodilatacija
- Motorni živci: povećanje podražljivosti
- Vazomotorni živci: analgetski učinak
- Mišići: smanjenje spazma
- 1. stupanj — ispod osjećaja topline
- 2. stupanj — upravo nastupa osjećaj topline
- 3. stupanj — ugodan osjećaj topline
- 4. stupanj — jak podnošljiv osjećaj topline
- 5. stupanj — nepodnošljiv osjećaj topline
Trajanje: najčešće doza 3 — 10–20 min. Akutne bolesti: 10 min, kronične: 20 min.
- Ankilozantni spondilitis
- Artroze, neuralgije
- Burgerova bolest
- Adneksis (upala jajnika)
- Sinusitis, laringitis, otitis
- Degenerativne bolesti
- Febrilna stanja, krvarenja
- Menstruacija
- Akutne upale
- Aktivna TBC
- Maligni tumori
- Metalna strana tijela
- Trudnoća
- Oštećena koža, edemi
- Djeca u fazi rasta
Magnetoterapija
Terapija niskofrekventnim elektromagnetskim poljima — djelovanje na staničnoj razini, ubrzanje ionskog transporta.
Kako djeluje magnetoterapija?
Djeluje na staničnoj osnovi — prodire u svaku stanicu, pokreće ione u stanici i izvan nje → ubrzava prolazak iona kroz staničnu membranu → poboljšava metabolizam. Provođenjem u određenom periodu dolazi do normalizacije električnog potencijala stanice → poboljšana opskrba kisikom. Ima inhibitorno djelovanje.
- Dva velika svitka za tretman lumbalne kralježnice i dva mala za druge dijelove tijela
- ILI kolutovi s posebnim krevetima u koje se pacijent uvlači
- Upravljanje: automatsko (frekvencija, intenzitet i trajanje određeni po dijagnozi) ili ručno
Atermičko djelovanje
Magnetoterapija ima atermičko djelovanje (nema zagrijavanja) → može se primjenjivati i kod ugrađene osteosinteze i endoproteza — za razliku od KD i UZ.
- Ugrađena osteosinteza
- Išijalgije
- Ozljede mišića i zglobova
- Miopatije
- Tvrdokorni epikondilitisi
- Artroze
- Razne bolesti unutarnjih organa
- Pacemaker
- Juvenilni diabetes (može poremetiti metabolizam inzulina)
- Trudnoća
- Krvarenja
- Hipotenzija
- Rekonvalescenti
- Stariji i djeca — pola doze
Infracrveno zračenje (IC)
Elektromagnetsko zračenje valne dužine 770–15 000 nm za površinsko zagrijavanje tkiva.
Prirodni i umjetni izvori IC zračenja
- Prirodni izvor — Sunce: emitira cijeli spektar elektromagnetskog zračenja, uključujući IC zrake; IC komponenta odgovorna za toplinsko djelovanje sunčeve svjetlosti
- Umjetni izvori — aparati za IC terapiju (žarne lampe s wolframom/tungstenm, radijatori crnog tijela); omogućuju kontroliranu, doziranu primjenu
Podjela IC zraka
- Bliske IC zrake — 770–1500 nm; prodiru dublje u kožu
- Daleke IC zrake — 1500–15 000 nm; apsorbiraju se u površnom dijelu epidermisa
Vidljivo zračenje (bliske zrake)
- Prodiru dublje u kožu
- Žarne niti od wolframa ili tungstena
- Snaga >300 W → obavezna čelična mrežica (zaštita ako pukne)
- Može se odmah upotrijebiti
Nevidljivo zračenje — radijatori crnog tijela
- Apsorbiraju se u površnom dijelu epidermisa
- Metalni spiralni navoj okružen izolacijskim materijalom (porculan)
- Mora se nekoliko minuta zagrijati prije aplikacije
- Pregledati i očistiti kožu
- Odstraniti nakit i zaštiti oči
- Prekriti kosu (isušuje se)
- Davati vodu zbog pojačanog znojenja
- Zrake moraju padati okomito na tijelo
- Trajanje: 15–20 min
- 3 stupnja jačine prema subjektivnom osjećaju: ugodan osjećaj → podnošljiv → nepodnošljiv
- Vlažna toplina — vlažan ručnik preko tijela
- Dekubitus: lampa 150 W, 30 min, udaljenost 90 cm
- Dinamička termostimulacija — diskontinuirani oblik; površinsko zagrijavanje + regulacija vegetativnog živčanog sustava
Prednosti IC
- Primjena na veće površine
- Nema direktnog kontakta
- Mogućnost promatranja kože
Nedostaci IC
- Isušivanje kože
- Opekotine, osobito na koštanim izbočenjima
Ultraljubičasto zračenje (UV)
Elektromagnetsko zračenje valne dužine 180–400 nm — baktericidno, eritemogeno, stvaranje vitamina D.
Podjela UV zraka
- Bliske: UV-A i UV-B (terapijske)
- Daleke: UV-C zrake — štetne
Eritem
Crvenilo kože zbog kongestije kapilara → bolja opskrba krvlju, cijeljenje rana, poboljšan metabolizam. 4 stupnja eritema:
- 1. stupanj: lagano crvenilo koje nestaje bez traga
- 2. stupanj: deskvamacija (ljuštenje) i lagana pigmentacija
- 3. stupanj: koža vruća i bolna, nestaje za 7 dana; jača deskvamacija i pigmentacija
- 4. stupanj: jako crvenilo s mjehurima
- Baktericidno djelovanje
- Cijeljenje rana
- Zadebljanje epidermisa
- Stvaranje vitamina D
- Smanjenje krvnog tlaka
- Psihološki učinak (sedacija)
- Kremene svjetiljke: generatori vrućeg kremena i hladnog kremena
- Fluorescentna svjetiljka
Poseban oprez kod: osoba svijetle puti, sifilisa, alkoholizma, bubrežnih bolesnika, herpex simpleksa, pacijenata na antibioticima, osjetljive hrane (jagode, jaja, školjke).
- Psorijaza, akne vulgaris
- Ulcusi, žutica
- Lupus vulgaris
- Bolesti lokomotornog sustava
- Plućne bolesti
- Disfunkcije vegetativnog živčanog sustava
- Fotosenzibilnost
- Porfirija i pelagra
- Akutne infektivne bolesti
- Aktivna tuberkuloza
- Teške srčane bolesti
- Diabetes
Definicija
Polarizirana svjetlost je svjetlost čiji električni vektor titra u jednoj ravnini (za razliku od prirodne svjetlosti koja titra u svim ravninama). U terapiji se koriste aparati koji emitiraju polarizirano bijelo svjetlo (vidljivi spektar + bliske IC zrake, 400–2000 nm) s visoko organiziranom, koherentnom strukturom fotona.
5 glavnih učinaka (biostimulacija)
- Analgetski — smanjenje boli stimulacijom endorfina
- Protuupalni — modulacija upalnog odgovora
- Stimulacija mikrocirkulacije — vazodilatacija i poboljšanje perfuzije
- Proliferacija stanica — ubrzanje diobe fibroblasta i keratinocita
- Imunomodulatorni — jačanje lokalnih obrambenih mehanizama
Indikacije
- Kronične i akutne rane, dekubitusi, vrijedi (ulkusi)
- Postoperativne i posttraumatske rane
- Opekline i dermatološka stanja
- Bol u mišićno-koštanom sustavu
- Nema kontraindikacija — ne izaziva fotoosjetljivost, ne emitira UV zrake
3 faze cijeljenja rana
- Faza I — upala (0–5 dana): hemostaza, fagocitoza, čišćenje rane; polarizirana svjetlost modulira upalni odgovor i smanjuje bol
- Faza II — proliferacija (5–21 dan): fibroblasti grade granulacijsko tkivo i kolagen; biostimulacija ubrzava proliferaciju stanica
- Faza III — remodelacija (21 dan – 2 godine): reorganizacija kolagenskih vlakana; svjetlost poboljšava kvalitetu ožiljka
Peloidoterapija & Naftalan
Liječenje blatom, tresestom, muljem ili glinom — grčki: pelos (blato) + terapeia (liječenje).
- Mineralni peloid — organske tvari, nije topljiv u vodi
- Liman — anorganske tvari s nešto organskih, djelomično topljiv u vodi
- Organski peloid — pretežno organske tvari, djelomično topljiv u vodi
Peloidne kupelji
Peloidi zasićeni vodom (blato + voda) — snažno termičko djelovanje. Traje 20 min, nakon toga vruća kupelj u običnoj ili mineralnoj vodi.
Oblozi
Peloidi veće gustoće. Oblog je vruć do 50 °C, stavlja se na cijelo tijelo ili dijelove, traje 1 sat.
Djelovanje peloida
- Termičko — kod svih peloida
- Kemijsko — više kod organskih peloida, manje kod limana
Što je naftalan?
Specifična vrsta naftenske nafte, u upotrebi 600–700 godina. Nalazišta: Azerbajdžan i Ivanić-Grad — jedina na svijetu. Glavna komponenta: cikloperhidrofenantrenska struktura. Gusta tekućina tamnosmeđe do crne boje, karakterističnog mirisa.
- Mehaničko i toplinsko — ne razlikuje se od ostalih prirodnih agenasa
- Biokemijsko — specifično: aktivne tvari prodiru u kožu i krvotok, stimuliraju biosintezu kore nadbubrežne žlijezde, analgetsko i protuupalno djelovanje
- Desenzibilizirajuće — kod psorijaze, ekcema, neurodermitisa
- Utječe na imunološka zbivanja, vazodilatacijski učinak
- Kupke: temp. 34–38 °C, pacijent uronjen do bradavica ili pupka, 8–14 min
- Premazivanje: kad postoji kontraindikacija za kupke; nakon premazivanja se daje IC zračenje; 3–4 tjedna
- Mastika: naftalan + parafin + vosak + kamfor → oblozi 20–30 min ili kupka za šaku; toplinski učinak duži od parafinoterapije
- Sonoforeza naftalanom: UZ intenzitet 0,5–0,8 W/cm², 1 MHz, 3–5 min, 10–12 aplikacija
- Jontoforeza naftalanom: katoda je aktivna, jakost 0,1–0,3 mA, 10–15 min, 10–15 aplikacija
- Tamponi: kod ginekoloških bolesti
- Dermatološke: psorijaza, neurodermitis, sklerodermija, psorijatični artritis
- Nedermatološke: bolesti koštanog i živčanog sustava, posttraumatska stanja
Biofeedback (BFB)
Terapija svjesne kontrakcije mišića kontrolirana zvukom, vizualnom numeričkom vrijednošću i izoelektričnom krivuljom na monitoru. Primjenjuje se kod gubitka funkcije ili razlike u snazi mišića, perifernih i centralnih lezija, pareza.
- Senzori (elektrode) postavljeni na mišić registriraju električni signal mišićne kontrakcije → pojačavaju ga → prikazuju kao vizualni (monitor) i/ili zvučni signal
- Pacijent prima trenutnu povratnu informaciju o kvaliteti kontrakcije i može svjesno korigirati pokret
- Posebno učinkovit u traumatologiji: postoperativne pareze, obnova funkcije nakon imobilizacije, reedukacija mišića nakon ozljede perifernog živca
Balneoterapija & Klimatoterapija
Terapeutski postupci s prirodnim faktorima — termalne vode, plinovi, peloidi i klimatski čimbenici.
Definicija
Iskorištavanje čimbenika koji sudjeluju u stvaranju klime jednog kraja (neaktivna terapija). Aklimatizacija traje 4–6 tjedana — klimatoterapija mora trajati duže.
Klimatski čimbenici
- Fizikalni: temperatura vode, sunčeve zrake, vjetar, tlak
- Kemijski: vodena para, čad, dim, amonijak, peloidi
- Biološki: bakterije, virusi, gljivice
Može se koristiti kao rekreacija, profilaksa ili rehabilitacija.
Primjena prirodnih, fizičkih i kemijskih čimbenika mora i primorja u liječenju. Trajanje: 21–28 dana. Povećavaju se eritrociti, hemoglobin i ubrzava metabolizam.
- Termički kompleks: temperatura zraka, vlažnost, atmosferski tlak, brzina vjetra, kupanje
- Aktinički kompleks: svo sunčevo zračenje
- Aerosolski kompleks: odsutnost onečišćenja i alergena
Definicija
Skup terapijskih postupaka s prirodnim faktorima (termalne vode, plinovi, peloidi), provodi se na izvorima termalnih voda i nalazišta peloida. Temperatura na izvorištu viša od 20 °C.
Vrste termalnih voda
Sumporna, slana, morska, radioaktivna, jodne kupelji.
Temperaturna klasifikacija
- 20–34 °C — hipotermalna
- 34–38 °C — izotermalna
Fiziološko djelovanje
- Termički učinak
- Hidrostatski tlak
- Sila uzgona i otpora
- Kemijski učinak minerala: hiperemija, smiruju bol, smanjuju otekline
Načini primjene
- Kupelji: 34–36 °C
- Konzumiranje mineralne vode: 1–1,5 L dnevno
- Inhalacije: lijek ulazi zajedno s respiracijskim zrakom
- Reumatske bolesti, artroze
- Neurološke bolesti
- Bolesti krvnih žila
- Kardiovaskularne bolesti (posebno kupelji s CO₂)
- Artritisi (aktivni)
- Maligne bolesti
- Tromboza
- Akutne i aktivne reumatske bolesti
Hidroterapija
Primjena unutarnjeg i vanjskog djelovanja vode u svrhu liječenja — uzgon, hidrostatski tlak, toplina.
Uzgon — Arhimedov zakon
Tijelo uronjeno u vodu prividno gubi onoliko težine koliko je težina istisnute tekućine. Sila uzgona djeluje suprotno sili teže → pacijent može sigurno hodati u vodi.
Hidrostatski tlak
Tlak stupca vode na cm² površine tijela. Veći od kapilarnog tlaka → pražnjenje kapilarnog bazena → ubrzava cirkulaciju i izmjenu tvari.
Površinska napetost
- Kohezija: pridonosi otporu za vrijeme kretanja u vodi
- Adhezija: nema utjecaja na pokrete u vodi
- Turbulencija: dodatni otpor
- Hidrotermički: toplinsko djelovanje (kupke, oblozi, vlažni omoti)
- Hidrokinetički: mehanička energija + toplina (vrtložne kupke, podvodna masaža, vježbe u bazenu)
- Hidrokemijski
- Hidroelektrični
- Saune: 60–80 °C
Vrtložna kupka
Temperatura 36–40 °C (kardio/pulmo max 38 °C). Trajanje 20 min. Miješa vodu i zrak do kontrolirane turbulencije.
Hubbardov tank (kada)
Leptirastog oblika. Uranjanje cijelog tijela u ležećem položaju uz punu abdukciju ruku i nogu. Za rasteretno vježbanje, ramena, vrat, leđa. Temperatura 32–38,5 °C, 20 min.
Hauffeove kupke (Schweningerove)
Počinju na 35 °C, dolijeva se topla voda (ne po koži) → temperatura raste na 39–42 °C za 15–20 min. Trajanje 20–30 min. Za neurološke bolesti, artritis, multiplу sklerozu, opekline, para/kvadriplegiju.
Kontrastne kupke
Omjer toplo:hladno = 3:1. Topla kada 38–43 °C, hladna 15–20 °C. Redoslijed: 10 min toplo → 30–60 s hladno → 3–4 min toplo → ukupno 30 min. Kod sportskih ozljeda.
Podvodna masaža
- Tlak mlaza: 0,5–2,0 bara
- Smjer: od periferije prema srcu
- Udaljenost mlaznice: početno 20 cm, postupno do 5 cm
- Trajanje: 20 min
Terapijski bazen
Rampe, stepenice, dizala. Hladni bazen 30–32 °C, topli 32–38 °C. Poboljšava cirkulaciju, relaksaciju, pokretljivost, jača mišiće, trening hoda.
Termoterapija & Krioterapija
Liječenje toplinom i hladnoćom — prijenos energije radijacijom, kondukcijom i konvekcijom.
Meka tkiva
- Povećanje elastičnosti kolagenih vlakana (smanjen otpor istezanju)
- Smanjenje viskoznosti vezivnog tkiva
- Povećanje metabolizma u tkivu
- Vazodilatacija → hiperemija → bolji transport kisika i hranjivih tvari
- Ubrzano zacjeljivanje rana i regeneracija tkiva
Zglobovi
- Smanjenje viskoznosti sinovijalne tekućine → lakši pokret
- Povećanje elastičnosti zglobne kapsule i ligamenata
- Smanjena ukočenost zgloba (joint stiffness)
- Povećan opseg pokreta (ROM)
Živčana aktivnost
- Povećanje brzine živčane provodljivosti
- Analgetski učinak — aktivacija "gate control" mehanizma
- Sedativni učinak na senzorne živce
- Refleksno opuštanje mišića kroz termoreceptore
Mišićna aktivnost
- Smanjenje mišićnog spazma
- Povećanje mišićne elastičnosti
- Smanjenje boli u mišićima
- Povećana kontraktilnost pri optimalnoj temperaturi (38–40 °C)
Podjela termoterapije
- Površinska: povišenje temperature površinskih tkiva; može biti vlažna (voda) ili suha (sunce, suhi zrak)
- Duboka: oblici energije koji prenose toplinu kroz kožu u duboka tkiva (MG, KV, UZV)
Mehanizmi prijenosa topline
- Radijacija — prijenos topline infracrvenim zrakama
- Kondukcija — prijenos neposrednim dodirom molekula (parafin)
- Konvekcija — prijenos putem molekula koje se kreću s jednog mjesta na drugo (tekućine, plinovi)
Topli oblozi
- Sadrže silikonski gel uronjen u vodu temperature 75–80 °C
- Trajanje: 20–30 min
- Oblozi bocama tople vode — gumene boce 55 °C
Terapijska tehnika manipulacije mekih tkiva (mišići, ligamenti, zglobovi, tetive). Pokreti: trljanje, gnječenje, glađenje, lupkanje. Smjer: od periferije prema srcu.
- Fiziološki učinak: hiperemija kože, cirkulacija
- Refleksni učinak
- Mehanički učinak: oslobađanje struktura, omekšavanje tvorevina
- Otpuštanje serotonina → smanjenje anksioznosti i depresije
Kontraindikacije: akutne bolesti, upale, febrilna stanja, tumori kože, prisutnost tromba, uznapredovala osteoporoza.
Oblici krioterapije
- Kriomasaža: površinsko hlađenje ledom, lagani kružni pokreti, 3–10 min
- Kriooblozi: komercijalni sa silikonom, led u vrećama ili ledeni ručnik, 5–15 min
- Kriokupke: uranjanje tijela u hladnu vodu, 30 s
Rest — Ice — Compression — Elevation
- Rest: odmah prestati s aktivnošću — sprečava daljnju ozljedu
- Ice: smanjenje boli i upale. Ne stavljati smrznuto voće/meso → promrzline → pojačava upalni proces
- Compression: elastični zavoj → smanjuje konačni otok
- Elevation: povišeni položaj ozlijeđenog ekstremiteta → evakuacija otoka
Kod smanjenog opsega pokreta koljenog zgloba, najčešće postoperativno. Zglob se kreće postupno i sporo bez kontrakcije mišića. Traje 30 min, prethodi individualnim vježbama.
- Smanjenje akutne boli, oteklina i krvarenja
- Smanjenje spazma
- Smanjenje upale
- Upalne reumatske bolesti
- Alergije na hladnoću
- Anamneza ozeblina
- Raynaudova bolest
Kineziterapija
Primjena pokreta u liječenju — maksimalno iskorištavanje potencijala pacijenta za oporavak oštećene funkcije.
Definicija
Bavi se primjenom pokreta pojedinih dijelova tijela ili cijelog tijela radi liječenja. Cilj: maksimalno iskorištavanje svih potencijala tretiranog bolesnika radi što boljeg oporavka. Glavno sredstvo je pokret; pomoćna su pomagala, aparati i sprave.
Aktivni pokret
Rezultat voljne mišićne aktivnosti koja kroz kontrakciju savladava silu teže bez većeg napora.
Statičke kontrakcije
Spadaju u aktivne vježbe. Služe za očuvanje i jačanje mišićne snage segmenta koji se ne može pokretati.
Aktivno potpomognute vježbe
Kad mišićna snaga nije dovoljna za pokret punog opsega. Potpomažu se: terapeutovim rukama, zdravim segmentom, suspenzijom ili vježbama u vodi.
Aktivne vježbe uz otpor
Kada mišić može savladati silu teže i dodatan otpor.
Pasivne vježbe
Pasivni pokreti pod utjecajem vanjske sile, bez aktivnog sudjelovanja pacijenta. Vrste: kinetični (aktivna volja pacijenta), potporni (kontrakture), relaksirajući.
Koordinacija
Sposobnost svrsishodnog organiziranja pokreta u jednu cjelinu — optimalno vremensko i prostorno djelovanje svih sustava uz minimalnu potrošnju energije. Poboljšava se stvaranjem živčanih sklopova za specifične uzorke kretanja.
Balans
Složena motorička sposobnost održavanja tijela i segmenata u ravnoteži. Vježbe od položaja na boku i trbuhu → četveronožni → klečeći → sjedeći → stojeći. Najbolje aktiviranje posturalnih mišića u četveronožnom položaju. Može se pojačati nestabilnom podlogom (lopta), zatvorenim očima ili balans platformom.
Proprioceptivne vježbe
- Stajanje na jednoj nozi — ravna → mekana podloga (jastuk, BOSU)
- Zatvorene oči — povećava osjet oslonca
- Hod po zamišljenoj liniji — kao po "konopcu"
- Promjena podloge — pijesak, trava, strunjača, spužva
Načela provođenja
- Ne naškoditi
- Upoznati pacijentovo oštećenje
- Analizirati vježbe
- Rani početak tretmana
- Kontinuitet i izbjegavanje boli
Načela rada s pacijentima
- 1. Načelo aktivnog sudjelovanja pacijenta
- 2. Načelo motivacije
- 3. Načelo razumijevanja vježbi
- Povećanje / održavanje opsega pokreta (ROM)
- Povećanje / održavanje mišićne snage
- Povećanje mišićne izdržljivosti
- Poboljšanje koordinacije
- Povećanje brzine pokreta
- Poboljšanje funkcije organa i organskih sustava (kardiorespiratorni, probavni itd.)
7 početnih položaja
- Ležeći na leđima (supinacija)
- Ležeći na trbuhu (pronacija)
- Ležeći na boku
- Sjedeći
- Klečeći
- Stojeći
- Viseći (suspenzija)
Sredstva KT
- Osnovno sredstvo: pokret (tjelesna vježba)
- Pomoćna sredstva: rekviziti (lopte, trake, utezi, spužve, štapovi), aparati (kinetek, trenažeri), vodeni medij
Dva vida KT
- Aktivni — pacijent je subjekt; bira cilj, motiviran je; voljni pokreti
- Pasivni — pacijent je objekt; terapeut ili aparat provodi pokret (MMT, kinetek, trakcije, pasivno istezanje)
- Akutne upalne bolesti i febriliteti
- Svježe frakture (bez repozicije i retencije)
- Akutna kardiovaskularna dekompenzacija
- Tromboze i embolije
- Maligni tumori lokomotornog sustava
- Nestabilni neurološki status
- Nekontrolirana bol koja se pojačava vježbanjem
Izometrijske (statičke) vježbe
- Mišić se kontrahira bez promjene duljine
- Nema vidljivog pokreta u zglobu
- Trajanje kontrakcije: do 5 sekundi
- Koriste se u fazi imobilizacije (gips) — sprečavaju atrofiju
- Primjer: pritiskanje bedra prema podlozi dok je noga u gipsu
Izotoničke (dinamičke) vježbe
- Mišić se kontrahira uz promjenu duljine → vidljiv pokret
- Koncentrična kontrakcija: mišić se skraćuje (savladava otpor)
- Ekscentrična kontrakcija: mišić se duljinom produljuje uz kontrolirani otpor (spuštanje utega)
- Ekscentrične su jače i energetski ekonomičnije
- Agonist — primarni pokretač; inicira i izvodi željeni pokret
- Antagonist — suprotna akcija od agonista; kontrolira i usporava pokret
- Sinergist — pomaže agonistu; smanjuje neželjene pokrete
- Fiksator (stabilizator) — fiksira proksimalni segment kako bi distalni mogao slobodno djelovati
Kontrakture
- Trajno skraćenje mišića, tetiva ili zglobne kapsule → ograničen ROM
- Fleksijska kontraktura — zgib ostaje u fleksiji (ne može se potpuno ispružiti)
- Ekstenzijska kontraktura — zgib ostaje u ekstenziji (ne može se saviti)
- Kuglasti zglobovi (rame, kuk): i abdukcijska, addukcijska, rotacijska kontraktura (VR/UR)
Ankiloza
- Potpuni gubitak pokretljivosti zgloba
- Koštana ankiloza — zglob srastao koštanom masom (rendgenski vidljivo)
- Fibrozna ankiloza — srastao fibroznim tkivom; moguća minimalna pokretljivost
- Prirođena (kongenitalna) vs. stečena (upala, trauma, operacija)
Ostala patološka stanja zgloba
- Artrohalaroza (hiperlaklost) — prekomjerna pokretljivost zgloba zbog laksnih ligamenata; povećan rizik luksacije
- Krepitacije — pucketanje u zglobu pri pokretu; znak degeneracije hrskavice (artroza)
- Škljocaj (klik) — jednokratni zvuk pri pokretu; može biti normalan (plin u sinovijalnoj tekućini) ili patološki (ozljeda meniskusa, TFCC)
Vrste fraktura
- Otvorena — kost probija kožu (opasnost od infekcije)
- Zatvorena — koža intaktna
- Jednostruka — jedan prijelom
- Višestruka — više mjesta na jednoj kosti
- Multifragmentalna (kominutivna) — kost zdrobljena u više ulomaka
Liječenje:
- Repozicija — namještanje ulomaka (ručno ili operativno)
- Retencija / gips — imobilizacija do srastanja
- Operativno — čavli, ploče, vijci (ORIF)
Plan KT kod fraktura
- Faza imobilizacije:
- Izometrijske vježbe imobiliziranog segmenta
- Aktivne vježbe slobodnih zglobova
- Vježbe disanja i cirkulacije
- Faza aktivacije (nakon skidanja gipsa):
- Aktivno potpomognute → aktivne → vježbe uz otpor
- Povećanje ROM, snage i propriocepcije
- Funkcionalni trening (hod, stepenice)
Gornji ekstremiteti
- Akromion → pazušna jama (podpazušni opseg)
- Nadlaktica: 10 cm ispod akromiona i 10 cm iznad olekranona
- Lakat (olekranon)
- Podlaktica: 10 cm ispod olekranona
- Zapešće: stiloidni nastavci radijusa i ulne
- Šaka: metakarpalne glave (četvrta glava = referentna)
Donji ekstremiteti
- Natkoljenica: 10 i 20 cm ispod trochantera + 15 cm iznad patele
- Koljeno: iznad patele i preko patele
- Potkoljenica: 15 cm ispod patele i visina maleola
- Kalkaneus (peta)
- Stopalo: metatarzalne glave
Gornji ekstremiteti
- Cijela ruka: akromion → vrh 3. prsta
- Nadlaktica: akromion → lateralni epikondil
- Podlaktica: olekranon → stiloidni nastavak ulne
- Ručni zglob: stiloidni nastavci → metakarpalne glave
Donji ekstremiteti
- Anatomska duljina: vel. trohanter → lateralni maleol
- Klinička duljina: spina iliaca ant. sup. → medijalni maleol
- Funkcionalna duljina: pupak → medijalni maleol
- Natkoljenica: vel. trohanter → lateralni epikondil femura
- Potkoljenica: lateralni epikondil tibije → lateralni maleol
- Nulti položaj — anatomski položaj (referentni za goniometriju)
- Fiziološki položaj — položaj u mirovanju pri normalnom tonusu
- Srednji položaj — sredina raspona pokreta; kapsularna labavost maksimalna
- Funkcionalni položaj — optimalan za funkciju ako dođe do ankiloze (npr. lakat 90°, zapešće blaga dorzalna fleksija)
- Antalgičan položaj — položaj koji pacijent sam zauzima da smanji bol; nije nužno funkcionalan
Faza oslonca (stance phase) — ~60% ciklusa
- Kontakt petom (heel strike) — peta dodiruje podlogu; tibia anteriorno
- Kontakt stopalom (foot flat) — cijelo stopalo na podlozi
- Potpora u sredini (midstance) — težište iznad stopala; kontrakcija aduktora
- Odguravanje petom (heel off) — peta se diže; gastrocnemius aktivan
- Odguravanje prstima (toe off) — prsti napuštaju podlogu; propulzija
Faza njihanja (swing phase) — ~40% ciklusa
- Ubrzanje: hip flexori izvlače nogu prema naprijed
- Zamah (midswing): noga prolazi ispod tijela; dorzalna fleksija (tibialis anterior) sprečava zakačanje prstiju
- Usporenje (deceleration): hamstrinzi usporavaju pokret noge
- Uloga aduktora: stabiliziraju zdjelicu u fazi oslonca (Trendelenburg)
Postavljanje štaka
- Visina ručke: na visini zglobne pukotine kuka (sredina kuka)
- Lakat u 20° fleksije pri držanju ručke
- Pazušni jastučić: 2–3 prsta ispod pazuha (ne pritiskati pazuh!)
Tehnike hoda
- Dvotaktni: 1. korak obje štake + bolesna noga, 2. zdrava noga
- Trotaktni: 1. obje štake, 2. bolesna noga, 3. zdrava noga
- Četverotaktni: 1. L štaka, 2. D noga, 3. D štaka, 4. L noga
Stepenice sa štakama (pravilo)
- Niz stepenice: štake → bolesna noga → zdrava noga ("bolesna silazi prva")
- Uz stepenice: zdrava noga → štake + bolesna noga ("zdrava penje se prva")
- Antalgičan hod — kratka faza oslonca na bolnoj nozi (izbjegavanje boli)
- Artrogeničan hod — ukočen zglob kompenzira fleksijom u drugom zglobu
- Ataksičan hod — nekordiniran, nesiguran, široka baza (cerebelarni, proprioceptivni deficit)
- Hod gluteus maximus — trup se zabacuje nazad u fazi oslonca (slabost gl. maximus)
- Trendelenburg hod — zdjelica se naginje na stranu njihanja (slabost gl. medius)
- Hemiplegičan/hemiparetičan hod — zahvaćena noga u cirkumdukciji (spastičnost)
- Parkinsonov hod — sitni koraci, stojeći trup nagnut naprijed, smanjen zamah ruku
- Hod kraće noge — pinjanje na prste duže noge ili nagibanje na kraću stranu
- Hod ukočenog koljena — noga u ekstenziji → cirkumdukcija ili podizanje zdjelice
- Pijetlov hod (steppage) — prekomjerna fleksija kuka jer stopalo visi (slabost dorzalne fleksije, n. peroneus)
Procedura mjerenja
- Postavi zglob u nulti položaj (anatomski)
- Stabiliziraj proksimalni segment da ne bi kompenzirao
- Os goniometra postavi na osi zglobne rotacije
- Jedna krakova prati proksimalni, druga distalni segment
- Pacijent izvodi maksimalni aktivni pokret
- Na kraju pokreta: krajnji osjet (čvrst/mek/prazan/bolan)
- Očitaj vrijednost i dokumentiraj
Normalne vrijednosti ROM (odabir)
| Zglob | Pokret | Norma |
|---|---|---|
| Rame | Fleksija / Ekstenzija | 180° / 60° |
| Rame | Abdukcija | 180° |
| Lakat | Fleksija / Ekstenzija | 150° / 0° |
| Zapešće | Dorzalna / plantarna fl. | 70° / 80° |
| Kuk | Fleksija / Ekstenzija | 120° / 30° |
| Kuk | Abdukcija / Addukcija | 45° / 30° |
| Koljeno | Fleksija / Ekstenzija | 135° / 0° |
| Gležanj | Dorzalna / plantarna fl. | 20° / 50° |
| Vrat | Fleksija / Ekstenzija | 45° / 45° |
| Vrat | Rotacija L/D | 70° / 70° |
| Ocjena | % | Naziv | Opis |
|---|---|---|---|
| 0 | 0% | Bez kontrakcije | Nema vidljive ni palpabilne aktivnosti |
| 1 | 10% | Trag kontrakcije | Palpira se kontrakcija, ali nema pokreta |
| 2 | 25% | Rasteretni položaj | Puni pokret uz eliminaciju gravitacije |
| 3 | 50% | Antigravitacijski | Puni pokret protiv gravitacije, bez otpora |
| 4 | 75% | Manji otpor | Puni pokret protiv gravitacije + manji otpor |
| 5 | 100% | Normalna snaga | Puni pokret protiv gravitacije + veći otpor |
Fleksija natkoljenice
- Mišić: iliopsoas (iliacus + psoas major)
- Palpacija: u preponi ispod ingvinalnog ligamenta
- Ocjena 2: ležeći na boku → pokret prema naprijed; ocjena 3–5: sjedeći → podizanje bedra
Ekstenzija natkoljenice
- Izolirano (gl. maximus): ležeći na trbuhu, koljeno flektirano 90° → podizanje cijelog bedra
- Svi ekstenzori (hamstrinzi): semitendinosus + semimembranosus + biceps femoris
- Semitendinosus + semimembranosus: testiraju se s nogom u unutarnjoj rotaciji
- Biceps femoris: testira se s nogom u vanjskoj rotaciji
Abdukcija natkoljenice
- Gl. medius: ležeći na boku, gornja noga; ocjena 3 = abdukcija 45°
- Abdukcija s fleksijom (TFL — tensor fasciae latae): fleksija kuka + abdukcija + unutarnja rotacija
Addukcija natkoljenice
- Mišići: adductor magnus, longus, brevis, pectineus, gracilis
- Ležeći na boku, donja noga adducira prema gornjoj
Rotacije natkoljenice
- Vanjska rotacija (VR): 6 mišića (piriformis, obturator ext./int., gemellus sup./inf., quadratus femoris); palpacija 2–3 cm posteriorno od vel. trochantera
- Unutarnja rotacija (UR): gl. minimus; palpacija 2–3 cm superiorno i medijalno od trochantera
Ekstenzija potkoljenice
- Quadriceps femoris (4 dijela): rectus femoris, vastus lateralis, vastus medialis, vastus intermedius
- Ocjena 3: sjedeći → ekstenzija do 0°; 4–5: dodaje se otpor
Plantarna fleksija (triceps surae)
- Mišići: gastrocnemius + soleus
- Ocjena 3: stajanje na prstima 3×; ocjena 4: 4×; ocjena 5: 5×
- Soleus izolirano: testira se s flektiranim koljenom (gastrocnemius ne može djelovati)
Dorzalna fleksija
- Tibialis anterior
- Slabost → pijetlov hod (steppage gait)
Inverzija / Everzija
- Inverzija: tibialis posterior
- Everzija: peroneus longus + brevis
Fleksija / Ekstenzija glave i vrata
- Fleksija: sternocleidomastoideus (SCM); palpacija uz prednju stranu vrata
- Ekstenzija: trapezius (gornja vlakna) + semispinalis capitis + splenius + erector spinae cervicis
Fleksija trupa
- Mišić: rectus abdominis
- Palpacija: uz umbilikum (pupak)
- Ocjena 2: podizanje glave; 3: ruke na bedrima; 4: ruke na prsima; 5: ruke iza glave
Ekstenzija trupa
- Mišić: multifidi + erector spinae
- Ležeći na trbuhu → podizanje trupa
Rotacija trupa
- Mišići: obliquus externus abdominis (rotira na suprotnu stranu) + obliquus internus (rotira na istu stranu)
Elevacija zdjelice
- Mišić: quadratus lumborum
- Ležeći na leđima → podizanje zdjelice lateralno (skraćivanje struka)
Lopatica
- Abdukcija: serratus anterior; slabost → scapula alata (odljepljuje se od prsnog koša)
- Addukcija: trapezius + rhomboideus major + minor
- Elevacija: trapezius gornja vlakna + levator scapulae
- Depresija: trapezius donja vlakna
Nadlaktica (rame)
- Fleksija: deltoideus prednji snop + coracobrachialis
- Ekstenzija: deltoideus stražnji + latissimus dorsi + teres major
- Abdukcija: prvih 30° = supraspinatus; zatim = deltoideus
- Horiz. abdukcija: deltoideus stražnji snop
- Horiz. addukcija: pectoralis major
- VR: infraspinatus + teres minor
- UR: subscapularis + teres major + latissimus + pectoralis
Podlaktica
- Fleksija: biceps brachii (najprije supinator, pa fleksor) + brachialis + brachioradialis
- Ekstenzija: triceps brachii (3 glave)
- Supinacija: biceps brachii + supinator
- Pronacija: pronator teres + pronator quadratus
Šaka i mišići lica
- Fleksija šake: flexor carpi radialis + ulnaris
- Ekstenzija šake: extensor carpi radialis longus/brevis + extensor carpi ulnaris
- MMT mišića lica: m. mentalis (brada), m. dilatator naris (nosnice), m. corrugator supercilii (namrštavanje); testiraju se usporedbom s drugom stranom lica
Kvizovi iz anatomije i fiziologije
Pitanja iz ispita — anatomija, fiziologija, neuroanatomija, hod, patologija i statistika. Odaberite sekciju s lijeve strane. Točni odgovori temeljeni na medicinskom znanju.